fbpx

Dio 11.2 – Razmišljanje “Ja to ne mogu”

Published by Arthur Dent on

Sljedeći koncept koji želimo predstaviti zove se Razmišljanje “Ja to ne mogu” (ili Još jedan napad u ježenju od lažljivih ANT-ova). Bez obzira na to kako se osjećate, nikad nemojte poželjeti koristiti objašnjenje “Ja to ne mogu učiniti”. Zapamtite da vaš mozak čuje i reagira na svaku riječ kojom ga hranite. Zato, ako kažete,

“Ja ne mogu telefonirati, previše se unervozim!”
“Ja ne mogu otići na zabavu. Tamo je previše ljudi. Neću znati što da kažem.”
“Ja jednostavno ne mogu sjediti na tom velikom sastanku…”
“Mrzim kada moram upoznavati nove ljude. Ja se osjećam tako neadekvatan…”

Vaš mozak pokupi te izjave, i bez sumnje, vi NE MOŽETE uraditi te stvari jer ste programirali to u vašem mozgu u nekoliko navrata. Što više pojačavate “ne mogu” i druge forme automatskog negativnog razmišljanja, to će više trebati vremena da reprogramirate vaš um u pozitivnom pravcu.

U stvarnosti, vi niste izgubili NIJEDNU od vaših bivših sposobnosti – ono što ste mogli uraditi u prošlosti, vi možete također uraditi i sada. Vi možete još uvijek raditi izvanredne stvari. Ovo je primjer iz stvarnog života.

Dijana je imala agorafobiju. To znači da se plašila, imala je panične napade i osjećala se sigurno samo u svom domu. Odustala je od vožnje i nije napuštala kuću, iako su ta ograničenja u njenom životu bila grozna za nju.

Jednog dana, imala je telefonski poziv i rekli su joj da je njen sin povrijeđen i da ga nose u bolnicu. Bez razmišljanja je istrčala iz kuće do auta, vozila je pet milja do bolnice, i utrčala je na hitnu pomoć. Bila je jako fokusirana prema van. Brinula je o svom sinu. Nije ni jednom pomislila o njenim paničnim napadima i njenoj nesposobnosti da vozi koju je primjećivala. Nije bila fokusirana unutrašnje. Bila je fokusirana prema van: na to da ode u bolnicu da vidi njenog sina. Jedina stvar koja je bila važna je bila sigurnost njenog dječaka. Ona je bila potpuno FOKUSIRANA PREMA VAN na njeno dijete. Nije imala vremena da se fokusira na bilo što drugo. Dakle, zato što nije mislila “anksiozno” ili “paničnim napadom” te stvari se nisu desile.

Samo je kasnije, nakon što je vidjela da je njen sin dobro, počela misliti o tome. Polako je shvatila što je uradila, i rekla je: “Oh, moj bože! Vozila sam čitavu tu razdaljinu bez paničnog napada. Kako sam to mogla?” Tada se njen fokus pomjerio na unutra i ona se je počela preispitivati. Njena pažnja je sada bila na njenom strahu i na ANT-ovima koji ga kontroliraju. Njen fokus na “panični napad” je počeo pomjerati njen um na unutrašnjost – i, kao rezultat, ona se je počela plašiti i osjećati duboko emocionalno uzbunjene.

Da je Dijana znala bolje, ona bi se opet fokusirala prema van. Rekla bi: “Vau! Stavila sam ANT-ove na njihovo mjesto gdje i pripadaju, zar ne?” Ali Dijana nije znala za bolje i, kako se fokusirala sve više na unutra, osjećaji panike i anksioznosti su se pojačavali. Što su više dolazili, to se ona više fokusirala na unutra. Nije dugo trajalo a ona je bila u punom napadu zbog događaja koji je već obavila uspješno… ONA SE VEĆ SIGURNO DOVEZLA U BOLNICU. Ona je to uradila jer nije mislila o tome.

Naravno, ono što je ona trebala uraditi je da sebe pohvali zato što je ušla u auto, vozila se do bolnice i išla liftom da vidi svog sina. Ona je mogla uspješno uraditi sve te stvari – nikad nije izgubila sposobnost da uradi te stvari. Ali je ona popustila njenim unutrašnjim osjećanjima, ANT razmišljanju. I dozvolila je paničnom napadu da dođe, umjesto toga. Dijana nije razumjela da ima kontrolu. Ona je mogla ići u oba pravca, ali kad se je počela fokusirati na unutra, njeni strahovi i anksioznost su porasli i to je dozvolilo ANT-ovima da vide dan.

Ponekad mislite da anksioznost jača, zbog svog tog stresa koji ste prošli. Ali u stvarnosti, ovo se stvarno ne dešava. Ako vam je anksioznost u usponu, to je zato što mislite o tome, razmišljate o tome, očekujete da će se nešto loše desiti, da će se to obavezno desiti i počinjete se fokusirati na to. Fokusirajući se unutrašnje na vaše sumnje i strahove, vi ste otvorili vrata i anksioznost se može utisnuti i stvoriti svoje grozno osjećanje. Zato zatvorite ta vrata. Primijetite da sama anksioznost nema moć. Jedino ako joj dozvolite da uđe, razmišljate o tome, mozgate, analizirate, onda ima nekog života uopće.

Ako se vaš obrazac razmišljanja fokusira na druge stvari, spoljašnje stvari, anksioznost neće i ne može izvuci bilo koju vrstu kontrole nad vama. Ignorirajte je jer sve što ona jest je patološki lažov. Ta osjećanja i misli su lažovi i nikad vam ne mogu reći istinu. Žele vas oboriti dolje i natjerati vas da mislite o njima. Oni vole vašu pažnju i vaš strah. Vole činjenicu da ste povjerovali u njihove laži.

Zato umjesto toga, ponovo pročitajte vaše priručnike i otvorite vaš um racionalnoj istini da nas anksioznost i bolesni ciklus voli zarobiti i da je siledžijski lažov. I da nema nikakvu moć nad nama osim ako mi to dozvolimo. U krajnjoj liniji, vi imate moć! Vi možete odbiti se predati. Vi možete odbiti slušati njihove misli. Vi možete raditi što god želite raditi. Sve što vas zadržava su vjerovanja, ta vjerovanja koja je anksioznost stavila u vas nekad u prošlosti. Ta vjerovanja u koja ste vi uvjereni da su istinita mnogo godina. Ali ta vjerovanja jednostavno nisu istina. Ona nisu bazirana na racionalnim činjenicama. Ta vjerovanja su lažovi. Mi im moramo prestati vjerovati.

Anksioznost je paradoks. Da je prevladate, radite obrnuto od onoga što očekujete da trebate normalno raditi. Zato se smijte na nju. Zovite je blef. Počnite je razumjeti potpunije. Da su njeni dani odbrojani. Anksioznost je mrtva patka. Nemojte čak ni pogledati unazad na nju. Ne obraćajte nikakvu pažnju. Ostanite fokusirani i anksioznost je mrtva.

Tema ovog priručnika je da preokrene vašu pažnju na spoljašnje stvari što je više moguće. Ako osjećate da vas anksioznost obuzima zauzmite aktivan stav i nađite nešto na što ćete se fokusirati i radite to da vam angažira um. Vježbajte, radite aerobik, trčite, plivajte, koristite mišiće, relaksaciju, uzmite zanimljivu knjigu, pjevajte, pozovite pozitivnu osobu i pričajte o svemu osim o anksioznosti.

Fokusirajte se prema van i radite nešto. Ne dozvolite sebi da postanete osoba koja sjedi pripitomljeno na kauču dok vas uništavaju negativni tokovi vaših briga i strahova. Odbijte ići u tom pravcu. Budite aktivni. Recite ANT-ovima da imate pametnije stvari za raditi i onda to i radite.

“If you think you can or if you think you can’t, you’re right.”

Henry Ford

0 Comments

Leave a Reply

Avatar placeholder

Your email address will not be published. Required fields are marked *