fbpx

Uvod u kognitivno-bihevioralnu terapiju za prevladavanja socijalne anksioznosti

Published by Arthur Dent on

Vi čitate uvodni dio kognitivno-bihevioralne terapije za prevladavanja socijalne anksioznosti – korak po korak.* Cilj ovih seansi je da se dosljednim načinom pomogne da prevladate poremećaj socijalne anksioznosti, ponekad zvane socijalna fobija koju ima 7 do 8 posto populacije i jedna je od najvećih mentalnih i zdravstvenih problema na svijetu. Prevladavanje socijalne anksioznosti nije lak zadatak. Govorimo o reprogramiranju načina na koji razmišljate, mijenjanju načina na koji opažate stvari i olakšavanja vašeg života i to na način na koji vi to želite.

Dobra vijest je da danas znamo kako da prevladamo socijalnu anksioznost. To je dokazano kroz istraživačke studije i klinička iskustva. Dobiti ćete neophodne alate, metode, koncepte, strategije i tehnike da započnete proces prevladavanja socijalne anksioznosti. Što dosljednije čitate i primjenjujete ovo, brže i lakše će vaš cilj biti dostignut. Terapija je uvijek najteža u početku dok se navikavate na nove metode i tehnike i dok ih vježbate i pojačavate. Vase vježbanje će izazvati trajne promjene u načinu kako vas mozak procesuira stvari i reagira. Osoba koja je odlučna prevladati socijalnu anksioznost će izabrati da napreduje koristeći terapiju čak i kad životne okolnosti postanu teške za nju. Ova vrsta upornosti garantira da će osobi biti bolje.

Kada krenete s ovom sveobuhvatnom kognitivno – bihevioralnom terapijom (CBT), vaša socijalna anksioznost će početi iscrtavati i omogućiti vam da počnete život oslobođen od anksioznosti, izbjegavanja i ograničenja. Nema načina da pogriješite u ovom procesu. Sama terapija nije teška. Jedina stvar je da pronađete 30 minuta bez uznemiravanja dnevno. Ako ste uporni i dosljedni u CBT, vi ćete uspjeti. Jedini mogući način da ne uspijete je da odustanete. Srećom, mogu vam reći da većina ljudi to ne odluci. Ali vise o ovome kasnije.

Prije svega da se predstavim. Ja sam Tom, psiholog koji se specijalizirao u liječenju poremećaja socijalne fobije ili socijalne anksioznosti. Moje zanimanje za socijalnu anksioznost i da pomažem ljudima da prebrode ovaj poremećaj, mi je došao sasvim prirodno. Jer sam ja sam živio u noćnoj mori zvanoj socijalna anksioznost preko 20 godina. U mom najgorem stanju, nisam čak mogao ni izaći iz kuće da pogledam npr u  poštanski sandučić, ako bih vidio susjede ispred svoje kuće. Bojao sam se da će pričati sa mnom. Morao bih im odgovoriti i onda im ne bih imao ništa za reci i moj glas bi slabio ili bih ga izgubio potpuno. Samo razmišljanje o tome kako pravim budalu od sebe činilo me je jako zbunjenim. Onda bih se povukao nazad u kuću, i razmišljao kako sam se budalasto osjećao i kako sam glupo izgledao dok nisam postao depresivan zbog toga. Bio sam siguran da su moji susjedi bili kritični u vezi mene. Bio sam siguran da su mislili da sam čudan i da me nisu voljeli. Ali kasnije, kad sam bio smireniji i racionalniji, znao sam da te misli u stvari nisu istinite.

Moja socijalna anksioznost je bio stalan svakodnevni strah. Ali sam imao još jedan paralelan strah, da ću nekako izgubiti svoj posao i da ću postati beskućnik. I to je bilo iracionalno, ali me je plašilo vise nego bilo što drugo i tjeralo me da idem na posao čak iako mi je socijalna anksioznost činila da se osjećam tako da vise ne mogu to podnijeti. Anksioznost na poslu je bila tako moćna i snažna da sam se mučio mjesecima i mjesecima unaprijed kad bi se neki društveni događaj u budućnosti trebao zbiti, kojem sam morao prisustvovati zbog mojih obaveza na poslu. Počeo bih brinuti o tome i bojati se, mjesecima i mjesecima unaprijed. Samo razmišljanje o tome me je plašilo i pravilo mi je grozan osjećaj u želucu. Ova ekstremna anksioznost iščekivanja koju sam osjećao je karakteristika poremećaja socijalne fobije. Moj racionalni um mi je govorio da je sve u redu. Ali to kako sam se  osjećao je bilo mnogo snažnije od mojih racionalnih misli. I moja osjećanja su mi govorila da neću uspjeti. Da ću napraviti budalu od sebe. I da ću se zalediti i da neću moći ništa učiniti.

Tijekom tih sumornih dana, bio sam profesor u srednjoj sokli. Svake godine moj razred je sudjelovao u povorci na svečanoj bini na kraju godine prilikom dodjele diploma, sto je značilo da sam morao hodati po bini. Iako tada nisam morao ništa govoriti, sama pomisao da moram stajati pred stotinama ljudi, mi je bila stravična.

Jos uvijek se sjećam kad sam bio na kampiranju stotinama kilometara daleko od grada. Tada sam gledao u zvjezdano nebo i imao sam samo jednu misao: Dodjela diploma će biti za dva mjeseca a ti ćeš morati voditi svoj razred na binu pred stotinama ljudi. Napravit ćeš budalu od sebe. Sve oci će biti uprte u tebe. Ljudi će primijetiti tvoj strah i smijat će ti se. Bit ćeš ponižen. Socijalna anksioznost mi je prevrtala želudac od straha i sve o čemu sam mogao razmišljati je bila dodjela diploma gdje ću ja biti u centru zbivanja i gdje ću dati svima još jednu šansu da me vide posramljenog i poniženog u javnosti. Anksioznost iščekivanja je ubila bilo kakav mir ili uživanje koje sam mogao osjetiti u datom trenutku.

Kako je vrijeme prolazilo a meni je postepeno bilo bolje, našao sam se na postdiplomskim studijima. Dobio sam magisterij i doktorat. Proveo sam nekoliko godina kao profesor psihologije na Sveučilištu dok se nisam preselio natrag kući i otvorio privatnu psihološku kliniku. Od 1994. fokusirao sam se na liječenje 3 najveća anksiozna poremećaja, socijalne anksioznosti, paničnih napada i generalne anksioznosti. Usprkos mišljenju u javnosti, socijalna anksioznost je najveća po brojnosti. Zbog toga smo 1999. promijenili naziv u Institut za socijalnu anksioznost i sada se samo brinemo za ljude koji imaju neki oblik poremećaja socijalne anksioznosti. To me je fasciniralo;  u svijetu su milijuni ljudi koji pate od ovog problema, bez dijagnoze i koji još uvijek ne znaju od čega boluju. 7 do 8 posto populacije živi noćnu moru zvanu socijalna anksioznost u ovom trenutku. Tek nedavno je obraćena pažnja na socijalnu anksioznost a specijalisti znaju vrlo malo o njoj. Tipično je za osobu koja ima socijalnu anksioznost da misli da samo ona ima taj problem na cijelom svijetu s groznim emocionalnim simptomima. Ja to razumijem. Ja sam to osjećao cijelo vrijeme, prije mnogo godina, prije bilo kakvog istraživanja, ili knjiga koje su bile na raspolaganju o ovoj temi. Danas se srećom može pomoći ljudima sa socijalnom anksioznošću da shvate s čim imaju posla i da je prevladaju.

Ako se ova metoda koristi uporno, očekuje se da će biti od koristi za svakog sa socijalnom anksioznošću. Svaka metoda i strategija će biti objašnjena i znamo da funkcionira. Upornost i vježba su dva najvažnija elementa u prevladavanju svakog anksioznog poremećaja. Dobra vijest je da su tisuće ljudi prevladali socijalnu anksioznost a i vi ćete također.

Akronimi koje trebate zapamtiti:
Social anxiety disorder – SAD
Comprehensive Cognitive Behavioral Therapy – CCBT (ili CBT)
Automatske negativne misli – ANT

* Prevedeno sa zvučnih zapisa


0 Comments

Leave a Reply

Avatar placeholder

Your email address will not be published. Required fields are marked *